10. sastanak Mreže za zaštitu životinja
Mjesto održavanja: Kulturno informativni centar, Preradovićeva 5, Zagreb
Vrijeme održavanja: 27.10.2012., 10:30 – 14:15
Prisutni:
Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja
Aleksandra Hampamer, predsjednica udruge Prijatelji
Ivana Crnoja, predsjednica udruge Pobjede
Jadranka Dragović, voditeljica Info centra za napuštene životinje Grada Zagreba
Predstavnici udruga za zaštitu životinja, zainteresirane osobe i volonteri
Sažetak sastanka:
I. Sastanak je u 10:30 otvorio Luka Oman pozdravnim govorom i najavom programa.
II. Riječ preuzima Aleksandra Hampamer, predsjednica zaštitarsko-ekološke udruge Prijatelji životinja i prirode i voditeljica skloništa u Čakovcu, izlaganjem na temu suradnje udruga i jedinica lokalne samouprave. Zahvaljuje gradu Čakovcu i veterinarskoj inspekciji koji su se puno angažirali u postupku donošenja rješenja o radu Skloništa. Grad sklapa ugovor sa Skloništem, kao i druge općine u županiji. Tvrtka Bioinstitut prema dogovoru sa Skloništem preuzima prihvaćanje napuštenih životinja te volonteri Skloništa više ne izlaze na teren. Bioinstitut pruža usluge čipiranja, cijepljenja i karantene prije ulaska životinje u sklonište; pružaju usluge 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Pri udomljavanju životinje potpisuje se ugovor o udomljavanju, s obvezom kastracije.
U Hrvatskoj postoje različiti načini financiranja skloništa. Grad Čakovec daje 800 kn po životinji u što ulazi hvatanje, cijepljenje, čipiranje i držanje životinja u skloništu. Kastracija životinja se osigurava iz donacija. Općine s romskim naseljima isključene su iz ugovora zbog nemogućnosti provođenja programa liječenja, čipiranja i kontrole populacije bez asistencije specijalne policije. U tim naseljima nalazi se oko 2000 pasa lutalica, koji su konstantni izvor dotoka novih napuštenih životinja.
Problem napuštenih životinja stvara uzgoj životinja. Muške pse prodaju, ženske odbacuju na ulicu. Rješenje veterinarske inspekcije je da se ženka mora sterilizirati, ali nema konkretnih mjera protiv ilegalnog tržišta i kontrole legalnog tržišta.
Prošle i pretpošle godine u Sklonište u Čakovcu ušlo je i izašlo oko 300 životinja, ove godine oko 250. Ukinuta je naknada za udomitelje. Za mačke imaju 20 mjesta, za program sterilizacije mačaka lutalica koje su u Skloništu dok se ne oporave.
Luka Oman: Kontrola skloništa je važna, posebice kada sklonište vodi profitna organizacija. Treba provoditi kontrolu načina rada skloništa, važni su evidencija i transparentnost. Ugovori s gradom trebaju biti jasni i detaljni.
III. Ivana Crnoja, predsjednica Udruge Pobjede, govori o vođenju skloništa u Nemetinu te o volonterskom radu i rezultatima koje su postigli od 2008., kada su počeli volontirati u skloništu. 2008. azil je vodila udruga Život, u skloništu se nalazilo 250-300 pasa; psi su bili zanemarivani, neuhranjeni, neliječeni, nekastrirani; psi su često jeli jedni druge; tek svaki deseti pas imao je kućicu. Prihvaćanje pasa naplaćivano je 100 kuna, a ti psi su brzo umirali. Šokirana tim hororom odlučila je promijeniti zatečenu situaciju te je počela nagovarati prijatelje i ostale ljude da nešto naprave, no to je išlo sporo.
Kada su počeli koristiti Facebook došlo je do preokreta i ljudi su počeli dolaziti. Volontere su motivirali na razne načine – druženjima, radnim akcijama koje bi bile popraćene veganskim roštiljanjem i sl. Na te načine stvarana su lijepa prijateljstva koja traju još i danas.
Trenutno imaju četvero zaposlenih na pola radnoga vremena i 40 volonterskih ugovora. Započeli su kao građanska inicijativa, a zatim su osnovali udrugu 2009.-e, kako bi mogli dobiti potporu građana, grada i države. 2010. g. grad Osijek prepoznao je rad Udruge Pobjede. Grad Osijek izdvojio je 100.000,00 kuna ove godine za financiranje rada Udruge. Taj iznos je premalen, no Udruga ga je vrlo savjesno utrošila. S druge strane, tvrtka Vetam dobila je od grada milijune kuna prema ugovoru koji je s gradom sklopila, a provodi usmrćivanje životinja.
Budući da su životinje u nemetinskom skloništu sigurne od usmrćivanja, ljudi se upućuju da prvenstveno spase one životinje kojima prijeti usmrćivanje od strane Vetama.
Bio je i pokušaj diskreditiranja rada Udruge, kada su volonteri poslali video u kojem je vidljivo zlostavljanje u Vetamu. Slučaj je popraćen od strane medija, a brojni pojedinci reagirali su na ovaj slučaj (gradonačelnik je primio 4000 e-mailova u kojima građani izražavaju negodovanje zbog lošeg postupanja sa životinjama). Naglašava se važnost informiranja i osvješćivanja javnosti što može pružiti veliku podršku i odigrati veliku i važnu ulogu u pritisku na tijela lokalne samouprave.
Važno je stalno isticati pozitivne aspekte rada Udruge, volonterima, ali i institucijama.
U radu s volonterima i u prikupljanju sredstava, materijalnih i novčanih, važna je kreativnost u osmišljavanju akcija, npr., ‘Božićni ručak’ – apel građanima da ostatke od božićnog ručka donesu u azil, kako bi psi jednom u godini imali ukusan obrok. Volonteri su visokomotivirani i često priskaču u pomoć te i sami poduzimaju akcije kojima pomažu rad Udruge i širenje informacija. Primjeri akcija i snalaženja u radu su, primjerice, sajam rabljene robe – ‘Posh store’ – prikupljanje novčanih sredstava prodajom donirane robe. Javnost je o radu Udruge informirana najviše preko Facebooka i lokalnih medija, koji se i sami angažiraju.
Nastojanje da se infiltriraju u što više društvenih struktura: obilazak škola, vrtića; primanje škola, vrtića, fakulteta u obilazak skloništa. Nakon svega dobivaju puno pozitivnog feedbacka – ljudi se sami javljaju i sami daju prijedloge za akcije, pozivaju volontere u gostovanje.
Preko javnih radova prijavljeno je troje ljudi na pet do osam mjeseci. Također, imaju ugovor s Ministarstvom pravosuđa za rehabilitaciju osuđenika – dobrotvorni društveni rad.
U azilu volontira 30-40 vegana – nastoji se raditi na korijenu svih problema jer je specistički pogled na životinje prisutan u društvu i treba raditi na svim poljima edukacije i osvještavanja da bi se postigao rezultat. Pored toga, treba biti dosljedan i nelicemjeran u zalaganju za životinje, to ljudi poštuju i cijene.
Sudjelovanje na CACIB-u – gostovanje s porukom ‘Udomi psa i spasio si dva života: život udomljenog psa i život psa koji dolazi na njegovo mjesto u sklonište’ – bili su loše prihvaćeni, ali su odaslali poruku o problemima uzgajanja životinja.
Naglašavaju važnost suradnje s drugim udrugama te međusobno pružanje podrške. Radili su prosvjede protiv lova i krzna i za veganstvo u suradnji s drugim udrugama. Udruga je dobila zahvalnicu grada Osijeka, što je važno jer je to prvi put da je nagrada uručena udruzi za zaštitu i prava životinja. U Virovitici su pomogli potpisati odluku protiv usmrćivanja zdravih pasa, podržavali su druga skloništa te sudjelovali u prosvjedima za otvaranje skloništa u Dumovcu. Rade Zeleni četvrtak na osječkoj tržnici u svrhu promicanja nenasilne prehrane, odaziv je odličan. Na akcijama prodaje rabljenih stvari sakupe 3,5-7,5 tisuća kuna, škole i vrtići im se javljaju, knjižnica, kafići, klubovi, kinematografi, te oživljavaju društvenu scenu.
Aleksandra Hampamer: Treba imati otvorenost za javnost kako bi ljudi prepoznali vrijednost takvih programa. Potrebno je pozivati ljude u skloništa i organizirati druženja kako bi ljudi saznali za postojanje skloništa.
Luka Oman: Nadovezuje se na to i govori da se tu radi o promjeni svijesti i da uvijek treba biti otvoren – iako radimo ZA životinje, zapravo radimo S ljudima.
Aleksandara Hampamer: U posljednje vrijeme javnost sve više traži povratne informacije o financiranju bivših veterinarsko-higijenskih servisa koje sada vode skloništa i informiraju se o mogućoj financijskoj zlouporabi. Treba poticati onemogućavanje zlouporabi funkcija i zarađivanje na nezakonitom postupanju.
IV. Luka Oman govori o nužnim izmjenama Zakona o zaštiti životinja i Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa.
Traži se ukidanje odredbe o 60 dana i zabrana ubijanja zdravih pasa u skloništima. Važno je isticati primjere koji pokazuju da se može raditi i bez ubijanja (skloništa u Čakovcu, Osijeku itd.).
Borbe bikova: u Povjerenstvu za izmjenu Zakona o zaštiti životinja su dvije udruge koje se bave borbama bikova, što je apsurdno i dovodi u pitanje nepristranost Ministarstva. Zakon ne dozvoljava huškanje jedne životinje na drugu te je logično da budu zabranjene sve borbe životinja bez obzira na intenzitet, pa i moguću tradiciju.
Zabranjene su utrke pasa na tvrdim podlogama, što je nedovoljno i traži se zabrana utrka pasa u potpunosti jer okrutnost nije u podlozi već u utrci, uzgoju za trke itd.
Sadašnji Zakon traži da osoba koja ozlijedi životinju mora istoj pomoći, no ako se to ne dogodi onda je lokalna zajednica dužna zbrinuti životinju i to treba bolje definirati Zakonom.
Baterijski uzgoj kokoši je još uvijek prisutan, iako je u postupku zabrane, a zamijenjuju ga uzgoji u obogaćenim kavezima, što je mali pomak u zaštiti životinja. Treba poticati svaku promjenu, no imati na umu da je najbolja zaštita životinja ne sudjelovati u njihovom iskorištavanju.
U Hrvatskoj je 70% krava vezano cijeli život na lancu kraćem od 1 m; odvezuju se tek prije odlaska u klaonicu. Zakon treba propisati barem minimum, a to je dnevni ispust za svaku životinju.
Treba zabraniti držanje pasa na lancu jer je to prisutan problem u Hrvatskoj i nema razloga da se dopušta takvo zlostavljanje životinja.
Uzgajivači su velik problem, potražnja za kupovnim životinjama je i tri puta veća od broja napuštenih životinja. U zakonskoj odredbi o uzgoju kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji treba izbaciti ‘3 ili više’, jer svaki uzgoj namijenjen prodaji, bez obzira o koliko se životinja u uzgoju radi, treba biti registriran i treba zadovoljavati uvjete prema Pravilniku o uzgoju.
Napomena je da se često izdvajaju financijska sredstva za aktivnosti koje stvaraju probleme ili potenciraju stvaranje problema napuštenih životinja, npr. za izložbe životinja.
Ne postoje kaznene odredbe u Zakonu za neosnivanje skloništa od strane lokalnih zajednica, što se hitno treba ispraviti. Sva skloništa trebala bi imati neprofitni karakter (javna ustanova ili udruga).
Naglasak treba staviti na gradske odluke jer uprave gradova mogu donijeti odredbe koje nisu u skladu sa Zakonom i Ustavom. Potrebna je kontrola gradskih odluka, posebice ako komunalni redari budu ovlašteni za provođenje određenih odredbi Zakona o zaštiti životinja.
Trebalo bi oglašavanje staviti u Zakon o zaštiti životinja kako bi se naglasila važnost pravilnog traženja udomitelja za napuštene životinje.
U Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa treba insistirati da se propišu ne samo uvjeti, nego i način rada skloništa. Veliki problem je što se želi propisati obaveza testiranja na titar antitijela, što bi rezultiralo kolapsom skloništa i općenito rada na području zbrinjavanja životinja. Čak i u slučaju da test finacira država, životinje nepotrebno čekaju u skloništu, a mogle bi biti udomljene prije, što stvara ogromne troškove, prestanak fluktuacije životinja i normalno funkcioniranje skloništa.
Napomena oko odlaska životinja u inozemstvo. Samo transparentan rad može spriječiti švercanje životinja, vođenje evidencija, izvještaji itd.
Trenutno se zabranjuje držanje divljih, ali treba potpuno zabraniti držanje životinja u cirkusima. 31 grad je zabranio cirkuse sa životinjama, ali nema zabrane na razini države.
Dupinarije i držanje dupina u zatočeništvu treba zabraniti Zakonom o zaštiti životinja.
Info-centar propisan Zakonom gotovo nigdje ne funkcionira osim u Zagrebu.
V. Jadranka Dragović: Radionica: Pisanje kaznenih i prekršajnih prijava
Primjer: incident gdje se dečko posvađao s djevojkom i bacio psa kroz prozor s trećeg kata.
Grupe prezentiraju svoje odgovore. Zaključuje se da veterinarska inspekcija neće puno učiniti i da slučaj treba prijaviti državnom odvjetništvu zbog bržeg i boljeg rješenja. Traži se dvostruko postupanje – kazneni sud (zlostavljanje životinje) i prekršajni sud (nepružanje pomoći).
Grupe dolaze do zaključka da treba provjeriti stanje životinje u azilu i veterinarskoj stanici i prikupiti dokaze za prijavu. Za počinitelja po članku 260 stavak 1. Kaznenog zakona treba podnijeti kaznenu prijavu zbog okrutnosti prema životinjama i tražiti makismalnu kaznu da posluži kao primjer. Za djevojku bi po članku 110. stavka 1. Zakona o prekršajima javnog reda i mira trebalo podnijeti prijedlog prekršajnom sudu zbog nepružanja prve pomoći životinji.
Jadranka Dragović prezentira kako se slučaj odvijao u stvarnosti:
– temeljem čl. 260 st. 1. KZ-a podnijeta je prijava Općinskom državnom odvjetništvu protiv počinitelja koji je kujicu bacio kroz prozor s trećeg kata
– temeljem čl. 110.st.1. Prekršajnog zakona, po kojem državni odvjetnik može podnijeti optužni prijedlog i za sve prekršaje, podnijeta je prijava i protiv djevojke, zbog nepružanja potrebne pomoći ozlijeđenoj životinji, tj. kršenja čl. 6. Zakona o zaštiti životinja
– temeljem prijave, Općinsko državno odvjetništvo podnijelo je dva optužna prijedloga: kaznenom sudu protiv počinitelja koji je psa bacio kroz prozor i prekršajnom sudu protiv djevojke zbog nepružanja prve pomoći ozlijeđenoj životinji
– stigla je nepravomoćna presuda Prekršajnog suda kojom je određena kazna za djevojku u iznosu od 15.000,00 kn
– presuda Kaznenog suda još nije stigla jer je kazneni postupak još uvijek u tijeku
Napomena: sastavni dio prijave svakako mora biti prijedlog da se saslušaju svi relevantni svjedoci, zatim prijedlog da se putem suda izvrši uvid u policijski zapisnik. U svrhu praćenja slučaja, podnositelj prijave može tražiti uvid u spis, kako bi se eventualno utvrdili ostali dokazi i izjave koji su naknadno ušli u spis.
Drugi slučaj: Kujica pasmine shar-pei eutanazirana je u Veterinarskoj stanici Zaprešić, odmah po hvatanju. Obrana veterinarske stanice bila je da je kujica eutanazirana jer je imala neizlječivu kožnu bolest (demodikozu).
Radne grupe iznijele su svoje prijedloge vezano za rješavanje predmetnog slučaja. Ispravno su utvrđeni svi propusti u postupanju Veterinarske stanice Zaprešić. Prijedlog radnih grupa je da se u slučaju donošenja presude podnese prijava i Veterinarskoj komori sa zahtjevom za oduzimanje licence odgovornom veterinaru.
Jadranka Dragović prezentira kako se slučaj odvijao u stvarnosti:
– temeljem čl. 110.st.1. Prekršajnog zakona podnijeta je prijava Općinskom državnom odvjetništvu zbog kršenja čl. 9.st.3 i čl. 55. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti životinja i čl. 21. i 23. Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa i higijenski servisi
– Općinsko državno odvjetništvo odbacuje prijavu
– na odbačaj prijave podnijeta je pritužba Županijskom državnom odvjetništvu
– Županijsko državno odvjetništvo usvojilo je pritužbu i stavilo zahtjev Policijskoj postaji za prikupljanje potrebnih obavijesti i zatražilo od Veterinarske inspekcije da poduzme sve mjere i radnje iz svojih ovlasti vezano za predmetni slučaj
– Općinsko državno odvjetništvo podnijelo je optužni prijedlog protiv odgovorne veterinarke u Veterinarskoj stanici Zaprešić
– Prekršajni sud donosi nepravomoćnu presudu kojom se ista proglašava krivom i osuđuje se na novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 kn
Zaključilo se da je sastanak bio vrlo koristan i zanimljiv svim sudionicima te da će se termin sljedećeg sastanka odrediti naknadno i o tome obavijestiti svi članovi Mreže protiv napuštanja životinja.