22. sastanak Mreže za zaštitu životinja

Vrijeme održavanja: 29. srpnja 2020. od 19 sati
Mjesto održavanja: Putem aplikacije Zoom

DNEVNI RED:

1. Kastracija – medijska kampanja

2. Financiranje rada Mreže za zaštitu životinja

3. Registracija hranilišta za mačke

 

Prisutni:

Prijatelji životinja – Luka Oman, Ivana Lunka, Snježana Klopotan
SOS Šape Poreč –Silvija Servatzy
Noina arka – Jasna Steković
Udruga Rocco Vinkovci – Lora Jukić
Šibenske šape – Ivana Mrduljaš
Farmica – Ivana Varkonji
Društvo za zaštitu životinja Rijeka – Ivana Barić
Bobi DM – Lovorka Muminović
Šapama od Srca Makarska – Leticija Babić
Dom za pet – Saša Žderić
S.O.S. za mace – Dragica Vajić
Srce za lutalice – Valentina Lazarić
Šinterice dobrog srca – Natali Zima
Novogradiške njuške – Saša Stojić
Veselo dvorište – Darija Debeljak

Na ovom sastanku sudjelovale su i nove članice Mreže pa su se u uvodnome dijelu predstavnici udruga kratko predstavili i iznijeli probleme i uspjehe s kojima se susreću u radu na svojem području. Navodili su konkretne slučajeve koji odražavaju situaciju u pojedinim sredinama gdje još uvijek postoji otpor JLS-ova prema njihovoj obavezi provedbe Zakona o zaštiti životinja. Neke udruge blizu su osnivanja skloništa, ali imaju probleme u realizaciji koje nastoje otkloniti.

Luka Oman osvrnuo se na teme koje su predstavnici udruga iznijeli tijekom predstavljanja i svaku komentirao na temelju informacija koje je udruga Prijatelji životinja dobila tijekom sastanaka s nadležnim institucijama.

Naglasio je nužnost da se završi program kastracije pasa u romskim naseljima Međimurske županije i da se ostatak osiguranih financijskih sredstava iskoristi da se kastriraju svi psi u tim naseljima, a ne samo oni koje Romi predaju, u čemu je presudan aktivan angažman veterinarske inspekcije. Važno je da se u proračunu za sljedeću godinu osiguraju sredstva za kastracije pasa u Varaždinskoj županiji i u ostalim županijama gdje postoji problem velikoga broja pasa u romskim naseljima, koji se nekontrolirano razmnožavaju.

Vezano za problem težeg udomljavanja traumatiziranih pasa koji završe u skloništu, naveo je važnost dijeljenja iskustava, povezivanja udruga i pronalaska volontera kako bi se socijalizacijom takvim psima povećala šansa da čim prije dobiju dom. Rekao je da je socijalizacija pasa u skloništima u nadležnosti skloništa i gradova, no da udruge mogu mnogo pomoći, i to svakodnevno i čine.

Što se tiče aktualnog slučaja bijega pitona iz obiteljskog dvorišta u zagrebačkom Markuševcu, udruge su spomenule dodatno opterećenje koje trpe zbog zbrinjavanja i egzotičnih kućnih ljubimaca koje ljudi ostave ili im pobjegnu. Luka Oman spomenuo je da je udruga Prijatelji životinja pokušala uvrstiti u hrvatsko zakonodavstvo tzv. Pozitivnu listu vrsta koje bi bile dopuštene za držanje kao kućni ljubimci, a što bi spriječilo i potrebu zbrinjavanja napuštenih ili izgubljenih egzotičnih životinja i trošenje milijarda eura godišnje samo u Europi na rješavanje s time povezanih problema. Prijatelji životinja uspjeli su Pozitivnu listu, koju su usvojile već neke europske države, uvrstiti u prijedlog Zakona o zaštiti životinja, ali, nažalost, nije prihvaćena, no nastavit će lobirati kako bi zaživjela u Hrvatskoj. Udruge su već ionako preopterećene skrbi za pse i mačke, i ne treba im dodatni teret da moraju zbrinjavati pobjegle zmije i druge egzotične životinje. Ivana Lunka istaknula je da je poseban problem što su mnoge od tih vrsta invazivne i uništavaju druge vrste u okolišu. Navela je primjer kalifornijskih kornjača koje su ljudi koji su ih držali kao kućne ljubimce izbacivali u zagrebačkom Maksimiru, gdje su istrijebile domaće kornjače.

Luka Oman odgovorio je na pitanje udruga o odbijanju gradova i općina da zbrinu napuštene mačiće. JLS-ovi su dužni zbrinjavati i mačiće i odrasle mačke te ih treba poticati da postupaju sukladno zakonskim propisima koji ih na to obavezuju.

Za Koordinacijske radne skupine, koje propisuje Zakon o zaštiti životinja, rekao je da je cilj da predstavnici udruga budu u tim skupinama, kao što je definirano i Zakonom, te da na sastancima potiču teme koje su relevantne i aktualne u sredini u kojoj žive.

Što se tiče rada mobilnih ambulanti, naveo je da postoje neki pozitivni pomaci prema njihovoj realizaciji, ali da će zbog sporosti i ograničenja u radu nadležnog ministarstva trebati proći još vremena prije izmjena relevantnih propisa kako bi takve ambulante mogle zaživjeti u praksi.

Istaknuo je da udruge trebaju intenzivno poticati svoje lokalne zajednice da provode kontrolu mikročipiranja pasa, a jednako je važno i poticati ih da propišu obaveznu trajnu sterilizaciju i da subvencioniraju kastracije. Rekao je da svi predstavnici udruga mogu gradovima i općinama s kojima surađuju predati brošuru „Provedba Zakona o zaštiti životinja za jedinice lokalne samouprave” u kojoj nadležni u lokalnim zajednicama mogu pronaći detaljna objašnjenja što znači kontrola mikročipiranja pasa i koje su druge njihove zakonske obaveze. Ivana Lunka naglasila je da je 30. 6. 2018. bio krajnji rok do kojega su JLS-ovi trebali organizirati kontrolu mikročipiranja pasa, no da ta kontrola nikada ne završava, već se svake godine radi ponovno.

Saša Stojić pitao je smije li, vezano uz moguće kršenje Zakona o zaštiti osobnih podataka, pri kontroli mikročipiranja pasa staviti bazu mikročipiranih pasa online, s adresama i brojem pasa, no ne i s imenima ljudi, kako bi susjedi prijavili ako njihov susjed ima psa koji nije mikročipiran. Luka Oman odgovorio je da je dobra ideja poticati druge da prijavljuju one koji krše zakon jer će manje pasa završiti drugima na brizi, ili izravno ili kroz izdvajanje iz proračuna novaca za zbrinjavanje životinja. Naveo je da uvijek treba naglasiti da se novci iz proračuna ne izdvajaju za pse, nego za neodgovorne građane kako ljudi ne bi usmjeravali ljutnju na pse, već na ljude koji se o njima ne brinu adekvatno. Pohvalio je Sašu zato što namjerava postati komunalni redar i rekao da se trebamo, gdje god možemo, uključiti u sustav, ući u Koordinacijsku radnu skupinu, izgraditi vlastita skloništa i sl., te tako možemo najviše pomoći životinjama, a to će pomoći i gradovima i općinama. Također, bitno je pomagati jedni drugima iskustvima jer tako udruge Mreže imaju veću snagu. Na pitanje Jasne Steković može li to dovesti do toga da nakon prijave susjeda psi nestanu preko noći, Saša Stojić odgovorio je da su to sveli na najmanju mjeru zato što bi sve prijave bile anonimne i imat će fotografsku bazu svih pasa koju će vidjeti samo komunalni redar i grad. Na primjedbu Jasne Steković da udruge trebaju pomoći ljudima koji nemaju financijske uvjete za skrb o psima kako bi zadržali te životinje ili nabavili nove, Luka Oman rekao je da ne treba poticati neodgovornost građana i da one koji nemaju uvjete za skrb o životinji ne treba nagrađivati besplatnim plaćanjem troškova za mikročipiranje, cijepljenja i kastraciju životinje. Iskustvo pokazuje da je neodgovornim pojedincima pas na zadnjemu mjestu pa imaju novaca za nešto što im i nije nužno potrebno, ali nemaju jednokratno za platiti 100 kn za mikročipiranje. Kazao je da pas nije obaveza, nego izbor, a izbor traži odgovornost te je zato važno uvesti red kroz mikročipiranje i kastraciju kako na mjesto onih životinja o kojima se pojedinci ne mogu skrbiti ne bi dolazile nove životinje koje će patiti. Saša Stojić dodao je da grad Nova Gradiška namjerava sada prvi put i samo sada sufinancirati mikročipiranje pasa tako da se izbjegnu kazne za građane i velik broj napuštenih pasa. Kada projekt završi, grad više neće sufinancirati troškove mikročipiranja pasa, što bi se trebalo dovesti u red za dvije do tri godine. Obilazit će i redovito provjeravati drži li netko psa na lancu i zbrinjavaju li oni koji imaju trudne ženke pasa, koje ne žele kastrirati, njihovo potomstvo.

1. Kastracija – medijska kampanja

Luka Oman rekao je da zbog situacije s pandemijom koronavirusa Mreža još nije ove godine izašla s medijskom kampanjom. Predstavio je kampanju koja bi promovirala razloge za nužnost kastracije pasa i mačaka. Već su gotovi novi letci o kastraciji, posebno za grad Zagreb koji će ih distribuirati, a posebno za ostatak Hrvatske. Udruga Prijatelji životinja slala bi ih svim lokalnim zajednicama kako bi ih potaknula da ga otisnu i šalju uz uplatnice za komunalnu naknadu, kao što su mnogi to već ranije učinili s letkom o zakonskim obavezama skrbnika pasa. Rekao je da udruge Mreže također pokušaju potaknuti svoje gradove i općine da tiskaju letak i distribuiraju ih s uplatnicama za komunalnu naknadu.

Osim letaka, u kampanji bi se otisnuli i jumbo plakati koji će biti postavljeni po hrvatskim gradovima te je udrugama prikazan izgled vizuala plakata. Pritom će biti važna pomoć svih udruga kako bi njihove lokalne zajednice otisnule i objavile plakate, makar i za šest mjeseci ili sljedeće godine jer je tema uvijek aktualna. Lokalne zajednice koje tvrde da trenutačno nemaju novaca za tisak plakata mogu to staviti u proračun za sljedeću godinu.

Iako je svima jasno da udruge nemaju novaca, upućena im je molba da pomognu financiranjem tiska plakata, makar sitnom donacijom, kako bi Mreža mogla otisnuti što veći broj plakata i postaviti ih po cijeloj Hrvatskoj. Luka Oman spomenuo je pozitivan raniji primjer zajedničkog skupljanja novaca za tisak letka za kastraciju, koji sada koriste sve udruge, a svaka je morala dati minimalan iznos te je postignuta dobra cijena tiska, što bi bilo mnogo skuplje da ga je tiskala svaka udruga zasebno. Moguće je i postići dogovor o besplatnim plakatnim mjestima u gradovima koji mogu izaći ususret.

Na web-stranici Mreže svi će moći vidjeti pripreme za plakate i letke koje mogu slobodno koristiti.

2. Financiranje rada Mreže za zaštitu životinja

Luka Oman rekao je da Mreža, nažalost, nema financijskih resursa da napravi sve što bi htjela. Cilj je da mali resursi pomognu svim udrugama te da Mreža smišlja učinkovite kampanje koje si može priuštiti financijski i za koje ima ljudske resurse.

Ivana Lunka podsjetila je da je kampanja „Ljubav se ne kupuje” išla na razini cijele Hrvatske, da su udruge Mreže skupile novce za realizaciju kampanje, i to je bio mali iznos za udruge pojedinačno, a kampanja je bila uspješna. Navela je da bilo bi odlično da se udruge i sada uključe sitnom donacijom.

Naveden je zahtjev organizacije Dogs Trust da se od udruga članica Mreže naplaćuje minimalna članarina jer traže da se Mreža samofinancira i da bude samoodrživa. Luka Oman predložio je da se od sljedeće godine uvede obavezna godišnja članarina za članice Mreže. Ona bi za početak, što se tiče iznosa, bila prepuštena volji članica, makar to bio neki minimalni iznos. Mogla bi se platiti odjednom za cijelu godinu ili u više navrata tijekom godine, ali da bude obavezna jer su troškovi veliki. Rekao je da to još uvijek neće Mreži omogućiti samoodrživost, ali da je to početak promišljanja o tome. Podsjetio je da su članice Mreže otisnule majice s logom Mreže zajedničkim novcima, što je svima bilo na ponos i dalo je zajednički pečat svim članicama Mreže. Udruge Mreže složile su se s idejom o naplati minimalnog iznosa godišnje članarine, u skladu s mogućnostima svake udruge, što je i logično jer može pomoći Mreži.

3. Registracija hranilišta za mačke

Luka Oman objasnio je da postoji procedura registracije hranilišta za slobodnoživuće mačke, koju određuje svaki grad, ali su vrlo slične jer gradovi ih preuzimaju jedni od drugih. Predaje se zahtjev nadležnom gradskom tijelu, a ako grad odbije, mora predložiti alternativnu lokaciju. Važno je da se mačke ne smiju dislocirati jer su izrazito teritorijalne i ne snalaze se u novoj sredini. Zahtjev za hranilišta mogu podnijeti samo pravne osobe, odnosno udruge – tako grad osigurava odgovornost, da se hranilište čisti, da se brinu o kontroli razmnožavanja i da kastriraju mačke. Gradovima treba objasniti da je skrb o slobodnoživućim mačkama njihova briga, a udruge im rade uslugu jer rješavaju pola problema.

Ivana Mrduljaš pitala je mogu li udruge kastrirati mačke ako je službeno za njih odgovorno sklonište. Luka Oman odgovorio je da ih smiju kastrirati, ali ih ne smiju hvatati, no postoji način kako se može pomoći mačkama.

Označavanje ušiju slobodnoživućih mačaka pri kastraciji izrazito je bitno te treba ići prema veterinarima koji kastriraju te mačke i ukazati im na važnost toga. Luka Oman rekao da je će udruge pokušati dati zahtjev za izdavanje vodiča o označavanju kastriranih slobodnoživućih mačaka i, uz stručnu pomoć veterinara, složiti neku proceduru, a zatim poslati svim veterinarima kako bi se to standardiziralo i kako bi se što više ljudi upoznalo s označavanjem mačaka trokutićem na uhu. Naveden je pozitivan primjer građanske inicijative u gradu Visu gdje su uspjeli u Splitu kastrirati i označiti velik broj slobodnoživućih mačaka.

Darija Debeljak rekla je da je nebrojeno puta pisala gradu da (su)financiraju kastracije mačaka i postave hranilišta, no da nije stigao nikakav odgovor. Privatna osoba i neke udruge dali su njezinoj udruzi novčana sredstva za kastraciju slobodnoživućih mačaka. Uspjeli su kastrirati više od 40 mačaka u roku od mjesec dana. Iznijela je probleme sa skloništem, koji se nastavljaju i još ništa nije sređeno.

Snježana Klopotan kratko je iznijela novosti vezane za Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje, čije su izmjene u tijeku.

Ivana Lunka pozvala je sve da predlože teme za sljedeće sastanke i da iznesu iskustva o tome što ih zanima i muči te da jave koji materijali im trebaju pa da im se pošalje. Luka Oman spomenuo je da Mreža svakako treba organizirati barem jedan sastanak godišnje uživo ako će to dopustiti situacija s epidemijom koronavirusa.

Ivana Mrduljaš organizira crowdfunding kampanju pa je zamolila da ju svi podijele na svojim stranicama. Ponudila je pomoć svima koji žele saznati više o tome jer je to sada proučila.

Natali Zima spomenula je da je u Koprivnici osnovano sklonište s velikim kapacitetom koje je prazno jer nema ugovor ni s jednom jedinicom lokalne samouprave. Luka Oman rekao je da je važno educirati lokalne zajednice za što daju novac i ponuditi im da radije preusmjere suradnju na sklonište koje radi u korist dobrobiti životinja, koje je transparentno i koje sklapa ugovore koji im dopuštaju kontrolu. Zakon o zaštiti životinja i Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje pomažu ipak u boljoj kontroli rada skloništa jer se kroz JIC može lako provjeriti jesu li svi psi upisani i jesu li kastrirani.

Ivana Lunka predložila je da se sljedeći sastanak održi preko aplikacije Zoom krajem kolovoza 2020. oko čega su se svi prisutni složili.

Sastanak je završio u 21:20 sati.

Zapisničarka: Snježana Klopotan